Monday 29 November 2010

Zahvalna

Sinoć, onako umorna i slomljena, sigurna da će me "uhvatiti" neki grip, provedoh veče na kauču nakon ludog dana i trpanja dece u krevet. Umotana u mekano ćebe počeh da menjam kanale:" Jel 'ima nešto dobro da se gleda?", pitao me je muž, "Ma, jok, sve same gluposti", bezvoljno i nezainteresovano kuckajući po daljinskom odgovorih. "Ej, ima "Becoming Jane", odjednom mi se ozari lice, "ali, to je malo "ženskast" film", rekoh strepeći da mi ne kaže da promenim kanal i nađem nešto drugo. "Nema veze, ostavi". Juhuuuuuuuuu!
Da ne bih prepričavala film, samo ću reći da je to priča, pomalo romantizovana i modifikovana, o životu književnice Džejn Ostin pre njenog sticanja slave i priznanja kao pisca.
Pored toga što sam se "ubila" od plakanja, film i život talentovane Džejn Ostin su me naterali na razmišljanje i probudili u meni osećaj zahvalnosti.
Zahvalna sam što nam današnja vremena bez obzira na sve zamke; vladanje nemorala, ružnoću i neskromnost, nama ženama pružaju mogućnost izbora kao što je između ostalog i brak iz ljubavi. Pitam se koliko mora da je bilo strašno deliti život sa nekim koga ne voliš ili još gore, biti primoran zbog nedostatka novca ili dužnosti prema porodici, žrtvovati ljubav prema nekome.
Samo razmislite kolika količina slobode nam se danas daje, a najveća od svih je biti sa nekim koga voliš. Ne zamerite mojoj romantičnosti, jer znam da ove reči vi tako tumačite, ali zaista, ja ovde govorim o jednom od najvećih ljudskih prava- pravo na ljubav. Čini mi se da se to pravo danas uzima zdravo za gotovo. Jadna Džejn Ostin se sigurno okreće u svom grobu dok "gleda" naše neumeće da ga iskoristimo i našu nezahvalnost što ga imamo.

Film je čak i mogu supruga naterao da čačka po internetu i traži istorijske podatke o Džejn Ostin i njenoj nesrećnoj ljubavi. Poražavajuća činjenica je da su žene nekada potpuno zavisile ako ne od oca, onda od toga kako će se udati. Hoće li muškarac koji će je zaprositi imati dovoljna primanja da izdržava i njenu porodicu? Retko koja je imala obrazovanje i negovan talenat za neku vrstu zanata i posla koji bi joj omogućili nezavisnost. Poražavajuće je bilo i to što je život čak i muškaraca bio u rukama onih koji su im pružali materijalnu pomoć. Često su zbog plemenitog osećanja dužnosti morali da se odriču svojih ljubavi, a ponekad su to činili zbog ....preživljavanja. Znači, nije samo devojačka sreća bila u rukama drugih, već i momačka. Džej Ostin nakon svog nesrećnog iskustva u ljubavi je obećala sebi da će pisati knjige u kojima će njeni likovi prolaziti kroz velike prepreke, nezamislive probleme, ali uvek će im na kraju pružiti ono o čemu su sanjali, pa i više- srećan kraj. Romantično gledanje na njena dela je verovanje u laž. Tadašnja realnost je bila veoma drugačija. Čitav kult je napravljen od njenog dela, devojke i žene širom sveta uzdišu sa gospodinom Darsijem čekajući jednog takvog plemenitog i požrtvovanog gospodina da uđe u njihov život. Njegove reči, koje su zapravo reči književnice i njen način da opiše i dočara savršenog džentlmena, su postale nekakva ženska mantra, razlog za sanjarenje i često razočarenje kada se ne naiđe na muškarca sličnih vrlina.

"In vain have I struggled. It will not do. My feelings will not be repressed. You must allow me to tell you how ardently I admire and love you.'' (Pride and Prejudice, Chapter 34)

I ja sama volim njena dela koja se trebaju čitati upravo na jeziku na kome su napisana, u suprotnom, gube na lepoti. Na njenom stilu, načinu izražavanja, igru reči, intuiciji i poznavanju ljudske prirode bi joj mogle zavideti skoro sve današnje književnice. Ona je kitila stvarnost, ulepšavala nemoguće teške situacije koje su danas veoma retke, barem u našoj kulturi. Žene pre nas su se borile za ono što imamo danas, a to je izbor, pravo da odlučujemo same o tome kako i sa kim ćemo provesti život. Uzdizanje nekih prošlih vremena mi nije jasno. Zar se putem romantičnih knjiga može suditi o prošlosti? Zar se na osnovu njih treba priželjkivati povratak tih vremena? Jedno je sigurno, ono što bih volela da se "vrati" iz tih vremena je osećaj za pristojnost i dužnost, skromnost, čednost i mera, ali sve ostalo neka ostane tamo gde jeste. Zadržavam svoje pravo, pravo na ljubav, zahvalna sam na njemu.

1 comment:

  1. Eeeh <3... Ja se gubim u romantičnim filmovima... Sanjam o tom prošlom vremenu, kada su muškarci bili vođe i džentlmeni, kada su žene bile mile i krhke, sada.... to je ono što bih menjala. Najradije bih pomešala prošlost i sadašnjost, i napravila jednu dobru mešavinu gde bih sve loše sastojke izbacila.......znam da je nemoguće....ali to je ono što me vuče romantičnim filmovima.....idealizacija života...

    ReplyDelete

LinkWithin

Related Posts with Thumbnails