Tuesday 17 May 2011

Stvari koje mogu da vam upropaste dan


Postoje dve vrste ljudi: oni koji bukvalnu postaju žrtve spoljašnjih uticaja, sitnih nezgoda i ljudske negativne energije i oni koji nalaze način da preuzmu akciju u datoj situaciji ne dozvoljavajući ničemu i nikome da im upropaste dan. Vidite, ja spadam u prvu grupu ljudi. Da, ako mi jutro krene naopako znam sa sigurnošću da će ceo dan biti naopak, pun nespretnih pokušaja da normalno funkcionišem: mleko će se prosuti svaki put, saplitaću se, veš će ispasti siv umesto beo, tekst na blogu će se "misteriozno" obrisati posle pola sata kucanja, pašće baterija na mobilnom u trenutku kada mi baš bude trebao...divota! Ne samo to, prvi nagoveštaj takvog jednog dana ume da mi iscrpi svu energiju time što ću neprestano kukati, proklinjati odluku što sam uopšte ustala iz kreveta (kao da imam drugi izbor) i "kititi" druge ljude prelepim "epitetima" koji nisu za spominjanje. Pri kraju jednog takvog dana bi mi napokon došlo iz dupeta u glavu da sam upravo svojim stavom, onim negativnim, prizvala lavinu sitnih nezgoda time što sam svu svoju energiju uložila u kukanje, žaljenje i psovanje. To izaziva određeni pad koncetracije, nedostatak svesti o tome da svojim stavom mogu da promenim tok stvari i smer kojim će mi krenuti dan. Avaj, svaki put mi to prosvetlenje dolazi kada se jedan takav dan završi i kada bukvalno iscrpljena shvatim da sam sama sebi upropastila dan, a ne nekakvi spoljašnji uticaji i sigurno ne ljudi oko mene. S obzirom da ne mogu promeniti svet, mogu promeniti moj pogled na njega. Kako se uhvatiti u koštac sa takvim situacijama? Znam da je suludo uopšte razmišljati o tome kada postoje gore stvari u životu kao što su bolest, gubitak, siromaštvo, glad i slično, ali zar nisu male stvare te koje čine život lepšim ili totalno, kompletno, apsolutno...bljakavim? Evo nekoliko primera:

~ Neuspela kafa~


Svima nama koji ne možemo bez jutarnje kafe, koji beskrajno volimo i uživamo u toj tamnoj, vrućoj tečnosti , poznato je razočarenje posle prvog srka apsolutno ne- savršeno skuvane (znači, 100 % po našem ukusu) kafe. Kako je moguće da ispadne tako bezukusna, slaba, bezlična i grozna kada je svakoga jutra, već godinama kuvam na isti j ***** način???!!!! Za mene je to jedna od velikih, mada banalnih, misterija univerzuma. Sve u svemu taj naizgled trivijalni događaj, taj bedni i nezadovoljavajući srk može da bude najava nizu isto tako iritirajućih dešavanja. Zašto? Zato što je jutarnja kafa nešto čime započinješ dan, nešto što je makar meni od krucijalne važnosti do puta razbistravanja uma i ulaska u "active mode". Ako to "omane", to neophodno jutarnje zadovoljstvo i buđenje "po meri" onda kako očekivati da će važnije, manje banalne stvari tokom dana funkcionisati? Tako razmišlja pripadnik prve grupe ljudi i vrlo često, onako kako je i očekivano tj. "izazvano", dan će teći predviđenom "stramputicom". Neko iz druge grupe će nonšalantno prosuti neuspelu kafu (preuzima kontrolu) i skuvati sebi, iz drugog pokušavaja, apsolutno zadovoljavajuću kaficu, onakvu kakvu zaslužuje jedna takva ličnost.

~ Celog jutra je bilo oblačno bez kiše, izlaziš napolje sa bebom u kolicima i negde na pola puta krene da pada kiša, a ti si bez kišobrana~

Naravno, u glavi pripadnika prve vrste krenu da se motaju paranoične misli o zaveri univerzuma ili lošoj karmi, ali istina je da se čovek uči na svojim greškama, a magarac tj. ja nikada! Ne mogu objasniti zašto se kiša seti da padne svaki put kada izađem na ulicu i kada je do trenutka mog izlaska bilo suvo? Ono što znam je da bi neko sa takvim šablonskim "malerizmom" do sada naučio da nosi sa sobom kišobran svaki put kada se pojavi oblačak na nebu i time izbegao neizbežno upropašćavanje raspoloženja i dana. Pripadnici druge vrste ljudi će pojavu kiše na pola puta doživeti kao priliku da sednu u prvi kafić i popiju capuccino ili bi jednostavno svratili do Kineza i kupili "original" LV kišobran koji bi se verovatno do sledeće upotrebe već pokvario, ali hej, barem neće pokisnuti.

~ Ljudi koji upadaju ispred vas u redu u banci ili supermarketu~


Ima li ičega iritantnijeg od strpljivog čekanja u redu i zatim, pojavljivanja neke "pametne" osobe koja se ubaci na mesto ispred vas? Ne samo da ispadate budala što čekate, nego vam takvi ljudi pokvare raspoloženje time što će te se ne samo vidno iznervirati, već će te postati isto tako "bezobrazni" zahtevajući da se osoba vrati na mesto iza vas, a vrlo često takva situacija dovodi do daljne rasprave, razmenu "lepih" reči, ubeđivanja. Najviše od svega, osobi prve grupe, ovakva situacija donosi glavobolju, iritantnost i negativnost prema ljudima koje će i dalje sretati tokom dana. Osobe iz druge grupe će mirno ignorisati bezobzirnu osobu ili promumlati nešto sebu u brk, znajući da 2 minuta čekanja neće nešto bitno promeniti. Ne, te osobe NISU žrtve, one su mudre, jer dobro znaju da nerviranje neće "vaspitati" druge ljude i da sigurno nisu vredni kidanja živaca. Njima jedan takav događaj neće upropastiti dan. "Don't let idiots ruin your day", reče neko veoma pametan.

~ Dan je odlaska na neku proslavu koju već dugo iščekujete i šta god radile kosa vas "ne sluša", imate bubuljicu veličine bivše SSSR na sred lica i pri izlasku iz auta cepaju se vaše nove, skupe najlonke.~

Još jedna zavera. Kako je moguće da vam je do tog dana kosa bila lepršava i sjajna, lice blistavo i čisto, plus ste prevalile pola grada da nađete najlonke savršene nijanse i teksture i onda, kada je osvanulo jutro uoči proslave, kosa je iznenada postala kao da vas je udarila struja, bubuljica se vidi aviona, haljina ne pasuje kako treba, plus će se za koji sat iscepati čarape, ali to još uvek ne znate, jer očajno pokušavate ukrotiti kosu i sakriti bubuljicu-monstruma?Ni vikleri, ni pegla ni svi balsami, pakovanja i kremice ovoga sveta ne mogu popraviti nešto što vam se čini da je nepopravljivo uprkos ubeđivanjima vaših ukućana da izgledate lepo i da "bubuljica zaista nije tako velika." Uzbuđenje zbog mogućeg lepog provoda drastično opada, činjenica da vam haljina divno stoji i da vam ističe oči je ignorisana zbog vašeg negativnog stava i kompleksa "kraljice", a o skandalu sa čarapama da ne govorimo! Šlag na torti! Tu su svi kriterijumi i razlozi da se pripadnica prve grupe loše provede i pokvari raspoloženje drugima ne primećujući i ne znajući da niko, ama baš niko nije primetio bubuljicu na licu i da su pogledi upućeni njoj puni divljenja, a ne osude ili podsmeha zbog iscepane čarape ( zaboga, to se svima može desiti). Neko iz druge grupe neće pridavati važnost spoljašnjim nezgodacijama, već će slegnuti ramenima, obećati sebi lud provod i poslednja stvar koja će tu osobu opterećivati je šta misle drugi. Ja (magarac) sam u ovakvim slučajevima kombinacija prve i druge vrste ljudi. Kako? Pa, jednostavno kupim dva ista para najlonki i uvek imam rezervni u torbici, svesna sam da sam mom dragom lepa čak i sa bubljicom na licu, mada uvek je prisutna određena doza samosvesti . Ipak, ja sam samo žena...e, onda se uglavnom bacam na meze nestrpljivo čekajući glavno jelo...i dezert, da se utešim...

Iskreno verujem da se stepen zrelosti neke osobe može izmeriti stavom i načinom kojim se hvata u koštac sa životom. Ne moramo da preživljavamo strašne katastrofe i tragedije da bi dokazali i pokazali našu snagu, već se umetnost življenja i nadmoć nad našim životima ogleda u sposobnosti da reagujemo na male nezgode, malere, na ponašanje drugih ljudi i razne probleme na način koji će nas zaštiti od razočarenja, nerviranja, loše energije i plača. Smisao za humor, zdrav razum, trezveno razmišljanje. To su oružja protiv stvari koje nam mogu potencijalno upropastiti dan. Lako je reći...

(photo pinterest)

No comments:

Post a Comment

LinkWithin

Related Posts with Thumbnails