Tuesday 14 October 2014

Razum, osećajnost, snovi i realnost

Otkad znam za sebe živim u svetu sanjarenja, oduvek sam u svojoj glavi zamišljala svoju budućnost, pravila realne i nerealne planove, tiho verujuću da ću time prizvati situacije i ljude u svoj život. To vrlo često  i nije tako dobro. Zašto? Zato što takav pogled na svet i život može dovesti do prevelikih očekivanja i naposletku...razočarenja. Ponekad mnogo očekujem od ljudi i od situacija, puštam u svojoj glavi filmove, zamišljam "kako bi moglo biti" , unapred i pre vremena, režiram svoj život.
(babes in boyland)
Živeti u stalnom iščekivanju je zamorno i opterećujuće. Često  sam osećala da sam u nekom "grču", da mi misli lete u hiljadu smerova, stičem utisak da u mojoj glavi umesto mozga imam mašinu za fliper-loptica skače ovamo i onako bez nekog utvrđenog reda, sa jednog kraja na drugi.  Dodaj na sve to tendenciju da se brinem unapred o stvarima koje se nisu ni desile. Onda pogledam oko sebe i vidim kako bez obzira na to što je moj mozak prezauzet mislima, brigama i snovima, nekim čudom, sve oko mene je u savršenom (uslovno rečeno) redu, sve funkcioniše, svakodnevica teče. Briga se uči u detinjstvu. Moja mama je stalno brinula, imala je (i nastavlja da ima) neverovatan dar da u svemu vidi potencijalni problem. Nešto će krenuti naopako, čas i onda kada stvari teku nekim pozitivnim tokom. Međutim, primećujem da sam se u tom pogledu dosta promenila. Čak i ljudi oko mene, a najvažnije mi je da to čini moj muž, traže moje mišljenje, savet verujući da se pored jako izražene intuicije oni baziraju na razumnosti. Verujte mi, ranije sam stalno imala utisak da nemam ni trunke razumnosti u sebi, da se vodim samo i isključivo emocijama. Iz nekog razloga to se promenilo. Ne znam jesu li u pitanju godine, životna situacija, deca, sve veće obaveze. Vidim da sam neko sanjarenje zamenila praktičnim pogledom na svet, emocije sam naučila da kontrolišem, razmišljam logičnije, efikasnija sam. Ipak, moj um koji uvek oseća potrebu da nečim bude zaokupljen, mi je pomogao da se protiv brige i negativnosti borim sanjarenjem, uživanjem u lepoti i da sve to nekako iskombinujem, utkam u moju stvarnost.
Naučila sam da se time izborim protiv dosadne svakodnevice i rutine koje su neminovne, ali koje ne isključuje magiju i lepotu, čak i sanjarenje. Shvatam da sasvim neprimetno mali delići tih snova postaju stvarnost, da slike iz moje mašte nekako uspevam da prizovem  u svoj život. I onda ih prisvajam, deo su mene, one logične i racionalne mene.
(Melissa Green Photography)

Znam da nikada neću potpuno stojati čvrsto obema nogama za zemlji, da će deo mene uvek leteti, maštati. Ne želim tome da se oduprem, ne vredi, to je deo mene, to sam ja. "Živi u trenutku, danas, ovde", kažu.

Teško je. Ustvari, ne znam da li to želim.  I ne znam da li želim da bude drugačije. Volim da kombinujem snove sa ovde i sada, da ulepšavam ružno svojim mislima i slikama, želim da sanjam, čeznem i planiram, sa što većim odsustvom brige. Trudim se da se ne opterećujem stvarima koje ne mogu promeniti, to sam barem naučila i tog se tereta oslobodila.
"Ovde" i "sada" ume da bude naporno, teško ukoliko nije malo ulepšano fantazijama, lepom muzikom, filmovima, ilustracijama,

 mislima, citatima, inspirativnim ljudima, kreacijama, kolačima, prelepo ukrašenim tortama

 decom i Najdželom ili poznanicom sa fejsbuka.
Ja više ne umem da se "izgubim" u nekoj pesmi, knjizi ili slici. Ja nekako moram da budem tu, prizemna, realna sa sposobnošću da se inspirišem, da me ponese, nadahne nešto lepo što vidim, ali da se gubim? Ne, ja to ne mogu, i sebi to ne dozvoljavam. Jednostavno ispunim moj dan muzikom, lepim mirisima, "ukradem" neku lepu ideju sa Pinteresta, inspiriše me neki film, neko jelo, nečiji dom,
neka osoba. Ispunim se lepotom,
(100layercake-let)

ukombinujem je u svoj život i sve mi je lepo. Sve to mora da bude deo mog života, prilagođeno njemu, a ne da ostane samo daleki san. Biram šta sanjam, sanjam moguće snove i radim na njima.
Više ne žudim za onim što nemam, već sa onim što imam učim da budem zadovoljna, ali mogućnost i san da može bolje, više i lepše postoji, ali ne upravlja mojim životom, već me nadahnjuje, ispunjava
nekim zanosom i divljenjem. Milinom. Da. To je prava reč. Utkati tu milinu u svaki dan, svako jutro, popodne i veče. Moguće je sanjati i biti razuman. Moguće je sanjati i biti praktičan.




5 comments:

  1. Divno si ovo napisala, savršen balans između sna i jave :)

    ReplyDelete
  2. I te kako te razumem!!! :)

    ReplyDelete
  3. Pozdrav svima, ovdje sam da podijelim malo svjedočanstva. Moje ime je Naomi Samuel, imam 40 godina, udala sam se sa 31, imam samo jedno dijete i živjela sam sretno do kraja života. Nakon godinu dana braka moj muž je postao tako čudan i stvarno ne razumijem što se događa, spakiran je od kuće drugoj ženi, volim ga toliko da ga ne sanjam da ću ga izgubiti, dajem sve od sebe da osiguram svoju muž mi se vraća, ali sve bez pomoći, plače i plače tražeći pomoć, razgovarala sam o tome s njegovom obitelji, ali nisam dobila odgovor. Stoga mi je moja najbolja prijateljica Anna Johansson obećala pomoći. Ispričala mi je o čovjeku po imenu dr. Apata, rekla mi je da je on jako velik čovjek i pravi muškarac kojem se može vjerovati i da nema nikakve veze s ljubavnim problemima koje ne može riješiti i rekla mi je kako je pomogao bezbrojnim ljudima u ponovnoj izgradnji njihovog odnosa. Bio sam stvarno uvjeren, brzo sam kontaktirao njegovu e-mail adresu, drapata4@gmail.com ili njegov WhatsApp / viber s tim brojem (+66 81 302 8552). Objašnjavam mu sve svoje probleme, on mi je rekao da se ne moram brinuti da će svi moji problemi biti odmah riješeni. Rekao mi je što da radim da vratim muža, i ja sam to rekla, rekao je da će se moj muž vratiti nakon 3 dana i početi prositi, i to se stvarno dogodilo kako je rekao, bila sam jako iznenađena, to je tako nevjerojatno. Slava našeg odnosa s Bogom sada je vrlo bliska i oboje živimo sretno do kraja života. Ako naiđete na sličan problem, odmah ga kontaktirajte i riješite problem jednom zauvijek. I ja sam živi svjedok

    ReplyDelete
  4. Moje ime, Naomi Samuel Nakon 12 godina braka, moj muž i ja smo se svađali na ovaj ili onaj način dok me nije konačno ostavio i preselio se u Kaliforniju kako bi bio s drugom ženom. Osjećala sam se kao da je moj život gotov i da su moja djeca mislila da više nikada neće vidjeti svog oca. Trudila sam se biti jaka samo prema djeci, ali nisam mogla kontrolirati bol koja mi je mučila srce, srce mi je bilo ispunjeno tugom i bolom jer sam stvarno bila zaljubljena u svog muža. Razmišljam o njemu svaki dan i noć i uvijek želim da mi se vrati, bila sam jako uzrujana i trebala sam pomoć, pa sam potražila pomoć na internetu i naišla na web stranicu koja sugerira da bi dr. Apata mogao pomoći svom bivšem povratku. Pa sam osjetio da bih trebao pokušati. Kontaktirao sam ga i rekao mi je što da radim. Učinila sam to i onda mi je napravio ljubavnu čaroliju. 48 sati kasnije suprug me stvarno nazvao i rekao mi da i njemu jako nedostaju djeca, tako nevjerojatno!! Dakle, vratio se taj dan, s puno ljubavi i radosti, i ispričao se za svoju grešku i bol koju je nanio meni i djeci. Naš brak je bio jači nego prije, a sve zahvaljujući dr. APATI. On je tako moćan i odlučio sam podijeliti svoju priču na internetu da je dr. Apata bio pravi i moćni čarobnjak. Uvijek ću se moliti da poživi još dugo pomažući svojoj djeci u vremenima potrebe, ako ste ovdje i treba vam bivši ili je vaš muž otišao drugoj ženi, prestanite plakati, odmah kontaktirajte ovaj moćni kotač za sricanje. Ovo je njegova adresa e-pošte za kontakt na: {drapata4@gmail.com} ili WhatsApp / viber preko njegovog kontakta u nastavku (+447307347648) Hvala dr. apata.

    ReplyDelete

LinkWithin

Related Posts with Thumbnails