Tuesday 22 March 2016

Vaša pitanja, moji odgovori (3.deo)




Draga Dora,
I ja sam kao ti nezaposlena mama. Imam dvoje dece ispod 5 godina, ume stvarno da bude teško, jer moj muž često odsustvuje zbog posla i plus živimo u istoj kući sa roditeljima moga muža (mi smo na prvom spratu). Oduvek sam želela da budem majka, mada mi strašno nedostaje odlazak na posao koji sam inače izgubila pre par godina. Finansijski dobro stojimo i neću da se žalim. Moram da priznam da sam najviše opterećena time što se od mene očekuje da sve bude savršeno: svekrva mi prebacuje ako se desi ponekad da ne skuvam ručak, gleda da li sam obrisala prašinu ili da li mi je čisto kupatilo. Deca mi još uvek ne idu vrtić i imam utisak da po ceo dan ne radim ništa drugo sem što menjam pelene ili sređujem lom po kući. Osećam se kao gubitnik, stalno sam pod stresom i jako nervozna, jer iako to želim ne mogu sve postići. Za nju je to uvek prilika da mi priča kako je ona nekada radila, vodila domaćinstvo i sve postizala. Više ne volim niko da nam dolazi  u goste, a kada ona svrati ja sva strepim od njenih reči. Ona je toliko "zauzeta i aktivna" da nema vremena da mi pomogne ponekad oko dece. Dobro, to nije to njena obaveza, ali umorna sam od njenog trovanja, ako već ne pomaže, onda zašto barem ne ćuti? Muž kada dođe sa posla ne primećuje ni lom, ni veš, ni neoprane sudove, ustvari ne primećuje više ni mene, a zašto bi kada mu stalno kukam i žalim se? Čini mi se da sam postala najgora verzija sebe, jedna od onih žena koje sam nekada prezirala: nezadovoljna i dosadna. Kako ti sve stižeš? Da li imaš neki savet o tome kako da se bolje snađem u svemu ovome? Verovatno osećaš moj očaj u ovim rečima.



Jedno od najčešćih pitanja koje mi postavljaju žene je "kako sve stižeš?". Uopšte im nije jasno odakle vam ta ideja. Ako sam ičim stvorila tu lažnu sliku o sebi na ovom blogu, onda se stvarno mnogo izvinjavam. Istina je da većinu vremena nemam pojma šta radim i da stalno pronalazim načine da sebi olakšam život. Nerviraju me priče tipa "ko se dobro organizuje, on sve stiže", jer stvaran život nije takav. Uvek se desi nešto što može da vam poremeti program i naruši dragocenu organizaciju: dete se razboli, zaboli vas glava, ostanete duže na poslu, dođu vam nepozvani gosti ili jednostavno vas M R Z I   D A  R A D I T E!
Što se mene tiče, jedina stvar oko koje sam stvarno dobro organizovana su nedeljni obroci. Uvek gledam da imam sve što mi je potrebno da preko nedelje skuvam ručak, da spremim brz doručak i školsku užinu. To iziskuje određeni plan i trud oko kupovine namirnica.
Što se tiče kućnih poslova, tu sam prestala preterano da se opterećujem. Trudim se da bude čisto, ali naš dom nije apoteka. Sa troje dece, nemoguće je nemati  neoprane činije, čaše, tanjire, igračke, sveske, bojice i svega i svačega. Iako očekujem od dece da skupljaju za sobom, ne želim da ih opterećujem tako nevažnim stvarima, da im izazivam stres ili da ih traumiram mojom opsesivnom željom da sve bude savršeno. Ima dana kada stignem da ispeglam sav veš, ali tog dana neću stići da sredim dnevnu sobu. Ima dana kada je kuhinja čista, ali je kupatilo u rasulu. Od trenutka kada decu dođu iz škole, sve što je sređeno i namešteno ponovo se nađe "na pogrešnom mestu". Obrisaću pod i već sledećeg trenutka će se banana naći na njemu, beban će prosuti sok ili će izručiti zemlju iz saksije na patos. Da li moje nerviranje i suze mogu nešto da promene? Da li je zaista važno ako mi dom nije u savršenom redu? Ko uostalom kaže da mora biti takav?

 Evo par saveta (iako mislim da ničim nisam zaslužila tu privilegiju da nekome dajem savete):

Odrasla si osoba i uvrede tvoje svekrve ne moraš da trpiš. Postavi se kao zrela osoba, odlučno i ljubazno joj reci: "Divim se tvojim sposobnostima, ali ja imam druge prioritete. Više volim da se igram sa decom i da ih izvedem na svež vazduh nego da ribam WC šolju. " Takođe, možeš da joj predložiš da dođe i da ti pomogne oko kućnih poslova. Mislim da će vrlo brzo posle toga da prestane sa gnjavažom. Ti si gospodarica tvoga doma i stavi joj to znanja.

Pravi izvor tvog nezadovoljstva nisu ni tvoj muž ni svekrva. Problem leži u tebi. Kada si poslednji put bila ko frizera? Jesi li skoro kupila sebi nešto lepo? Da li možeš da pokušaš da dočekaš muža posle posla nasmejana i staložena? Prestani da kukaš i pre svega, prestani da se pred njim žališ na tvoju svekrvu.Iako će me sada mnoge feministkinje napljuvati, imaj na umu da muškarci ne umeju da se nose sa nezadovoljnom ženom. Zapitaj se koji je pravi izvor tvog nezadovoljstva? Da li je to što nisi zaposlena ili što TI od sebe očekuješ previše? Ukoliko si nezaposlena, tu ti ne mogu mnogo pomoći. Na tebi je da potražiš posao i ko zna, možda ti se posreći. Ukoliko si nezadovoljna prevelikim očekivanjima, postavi nove prioritete.

S obzirom na to da tvom mužu i tvojoj deci ne smeta što je povremeno u kući lom ili to što će ponekad jesti picu i sendviče umesto punjenih paprika, jednostavno moraš prestati time da se opterećuješ. Umesto nezadovoljstva i osećaja da s "totalni gubitnik" posveti se poboljšanju odnosa sa tvojim mužem. Muškarci osećaju naše nezadovoljstvo i vrlo često misle da je to njihova krivica. Nažalost, većina njih ne zna kako da nam pomogne, pa se povlače u sebe ili nas ignorišu. To kod nas izaziva još veći bes. Moramo pomoći same sebi i moramo konkretno i jasno tražiti ono  što želimo: više pomoći, više vremena, više razumevanja. Kada deca dremaju, posveti se sebi, pusti sudove, prašinu i kuvanje: operi i isfeniraj fino kosu, našminkaj se, depiliraj noge, pogledaj film USRED BELA DANA, (ja tako radim),  pozovi drugaricu i pričajte telefonom, čitaj, slušaj muziku, ne radi ništa. Predloži mužu da zajedno pogledate neki film, izađite na piće (ostavi decu kod svekrve, neće se usuditi da vas odbije), naručite picu i pozovite prijatelje, umesto kukanja zagrli ga i reci mu koliko ti je nedostajao. Ukoliko tvoja osećanja tuge, nezadovoljstva i stres budu uporni i ako te ne napuštaju bez obzira na tvoje pokušaje, pravo je vreme da se obratiš stručnjaku. Nije sramota potražiti pomoć, sramota je dopustiti sebi da toneš u sve veće nezadovoljstvo.

Veruj mi na reč da te tvoja deca neće pamtiti po savršeno čistom domu, ali lik nezadovoljne i tužne mame će ih proganjati celoga života.


No comments:

Post a Comment

LinkWithin

Related Posts with Thumbnails